Osmanska madrasa: prvi osmanski vakuf u svetom Kudsu

Rijaset islamske zajednice Srbije.

خواطر من أوقافنا المنسية

Tihi odjek naših zaboravljenih vakufa

“Oni koji grade Allahove džamije i čuvaju znanje, oni su istinski Allahovi prijatelji na Zemlji.”

(Kur’an, sura Et-Tevbe, 18)

المدرسة العثمانية – Osmanska madrasa: prvi osmanski vakuf u svetom Kudsu

Jerusalim – Al-Quds al-Šarif – Na zapadnom zidu mesdžida Al-Aksa el-mubareka, i danas stoji Osmanska madrasa, prvi osmanski vakuf (waqf) u Kudsu, osnovan još u doba Mameluka. Ovaj blagoslovljeni vakuf osnovala je 1437. godine Isfahan Šah Hatun, supruga velikog vezira Džandarlija Ibrahima-paše, jednog od najuglednijih vezira sultana Mehmeda el-Fatiha.

Vakuf znanja i ibadeta

Isfahan Hatun je ovu medresu (madrasa) sagradila kao kuću znanja (‘ilm) i ibadeta, te kao utočište za ulemu, hafize i sufije koji su posvetili život učenju i zikru. Iz svog vakufa odvojila je 33 sela i jednu farmu da obezbedi trajne prihode za nastavnike, mukrīje (učače Kur’ana) i studente.

Osmanska madrasa bila je poznata po svojoj mamelučkoj arhitekturi, sagrađena od naizmeničnih slojeva crvenog i belog kamena, sa mihrabom, dvorištem i sobama za učenike. Iz njenih prozora vidi se Kupola na steni (Kubbetus-sahra’), što je čini jednom od najlepših tačaka pogleda u čitavom haremu.

Porodica Fetijani – čuvari vakufa

Nakon propasti osmanske države, brigu o medresi preuzela je porodica Fetijani (Āl al-Fitjānī), čiji koreni sežu do imama Alije ibn Ebi Taliba – radijallahu ‘anhu. Ova porodica bila je poznata po učenosti i fetvama (odakle i ime „Fetijani“), a mnogi njeni članovi bili su muftije, imami i muderisi u Kudsu.

Njihova kuća danas zauzima gornji sprat škole i gleda direktno na mesdžid Al-Aksa, ali porodica živi pod stalnim nadzorom i ograničenjima okupacijskih vlasti. Njihovo prisustvo čuva duhovni kontinuitet medrese i svedoči o istrajnosti vakufskog duha u Kudsu.

Tuneli ispod svetog harema

Tokom devedesetih godina, izraelske okupacione vlasti izvele su nezakonite iskopine ispod zapadnog trijema mesdžida Al-Aksa, koje su pogodile temelje osmanske, tenkizijske i ašrafijske medrese. Ova agresija izazvala je poznatu „Habetun-nafaq“ – Pobunu tunela 1996. godine, u kojoj je šehadet postiglo oko 100 Palestinaca, a ranjeno više od 1600 vernika.

Osmanska madrasa ostaje svedok brige Osmanskog carstva za svetinje Kudsa, kao i dokaz da su vakufi bili stub obrazovanja i duhovnosti u ovom gradu. Njeni zidovi, ukrašeni mamelučkim kamenjem i zlatnim vezovima, i danas pričaju priču o ženskom vakifu koji je iz ljubavi prema znanju i Al-Aksi ostavio trag večnosti.

Share post

Shares