Bajrakli džamija, Beograd, 12. 05. 2021. godine / 30. Ramazan 1442.
Draga braćo i poštovane sestre,Mjesec Ramazan je prava slika našega života. Na njegovom početku mislimo da je kraj predaleko, a na kraju se uvjerimo koliko je kratko trajao i kako je brzo prošao. Na kraju mjeseca Ramazana, kao i na kraju života, raduju se samo oni koji su ga iskoristili onako kako mu priliči, iskreno se kajući za sve propuste u onome što su mogli od dobra učiniti, a nisu. Gorko se kaju i oni koji su tokom mjeseca Ramazana činili ružna djela kojima su oskrnavili ljepotu i veličanstvenost posta i života.
Nemoguće je slagati sebe, odnosno svoje srce, kao što je nemoguće da nas srce slaže, jer njegova je priroda i bit istina i samo istina. Zato se srce raduje samo u istini, liječi se i hrani njome, kao što ga i svaka neistina rani i oboli. Ranjeno i slomljeno srce umire ukoliko ga ne liječimo njegovim matičnim ćelijama, a one su božanska istina, uputa, milost i ramazanski post.
Nadamo se da smo kao vjernici uspjeli i da smo u postu našli svoju mjeru. Nadamo se i da smo kao postači tražeći svoju mjeru uvidjeli vrijednost jedne kapi vode i jednog zalogaja hljeba. Nadamo se da smo kao ljudi spoznali koliko smo nepravedni prema čovjeku, znajući da svakoga dana u svijetu od gladi umire na hiljade ljudi, a među njima, na našu sramotu i na teret našoj duši i obrazu, ponajviše djece. Koliko god sebe lažno tješili da nije do nas, već do nekoga drugoga, ipak, onaj čije je srce živo čut će od njega samo riječi prijekora i upozorenja da niko od nas neće imati mira u duši, niti zdravlja u tijelu, sve dok djeca u svijetu umiru od gladi pored naših slijepih i nezasitih očiju.
Bez pravde nema prijateljstva, nema ni braka ni države, niti mira u kući, ali ni vjere nema bez pravde. Pravda je mjera i sud po srcu koje uvijek zna šta je pravo, a šta je krivo. Nije li upravo to ona vječna istina koja nas uči da drugome uradimo samo ono što bismo željeli da drugi urade nama, i da nipošto ne uradimo drugome ono što ne bismo željeli da drugi nama urade. Tužni smo zbog nepravde koja se vrši nad muslimanskim vjernicima u Palestini i u džamiji Al-Aksa, kao što smo tužni i zbog svake nepravde prema bilo kom čovjeku, bez obzira kojoj vjeri ili narodu on pripadao. Nadamo se i vjerujemo da je svaki problem moguće riješiti razgovorom, zato i pitanje Palestine i aktualnih nemira u džamiji Al-Aksa treba rješavati dogovorom, a nipošto prolijevanjem krvi.
Sutra je Bajram. Prvi dan Ramazanskog bajrama. Iako imamo mnogo razloga za tugu i brigu, ne zaboravimo da svi imamo makar jedan razlog za radost, a to su naša djeca. Zbog njih i njihove sreće radujmo se i poklanjajmo osmjehe i čestitke bajramske.
Na kraju, molimo Allaha, džellešanuhu, da podari mir u svijetu i dobro zdravlje svakom čovjeku. Molimo Ga da primi naš post i naša dobra djela koja smo Njegovim Imenom radili, da nam grijehe oprosti i smiluje se dušama naših umrlih, da Svoje blagoslove spusti na duše Svojih poslanika i Svoga Miljenika Muhammeda, alejhisselam. Amin!
Bajram šerif mubarek olsun!
Reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbije Sead efendija NASUFOVIĆ